Prokrastinacija: Nedostatak ljubavi prema budućem sebi

Like Don't move Unlike
 
19

Novi tekst sam želela da napišem pre mesec dana i imala ideju da to bude potpuno drugi tekst. Međutim, dani su prolazili a ja nisam napredovala. Zapravo, ne da nisam napredovala nego nisam ni počela. Svako jutro bih ustala sa istom namerom i svaki dan bih protraćila bez konkretnog napretka. Za sve koji su pitali, a ponajviše za sebe, smišljala sam izgovore. Shvatila sam da nešto nije u redu kada sam počela da obavljam bezbroj drugih aktivnosti umesto da pišem. Na trenutak sam zastala, oslušnula sebe  i tada je nastao ovaj tekst.

Dok postoje različiti pristupi istraživanju na ovu temu, psiholozi i sociolozi su jednoglasni da je problem prokrastinacije mnogo kompleksniji od lošeg upravljanja vremenom ili fancy izraz za lenjosti kao i da ni u kom slučaju nije dobro po nas.

Prokrastinacija je odlaganje da nešto uradimo, nesposobnost da uopšte počnemo,  kad kuvamo još jednu kafu, još jedan čaj, zapalimo još jednu cigaretu, proverimo poštu, gledamo tv, čitamo knjigu, gledamo kroz prozor, listamo časopis, igramo igrice, dremnemo, čekamo da počnemo na pun sat, čekamo bilo šta…

Prokrastinacija (lat. pro – za; crastinus – sutra) se definiše kao odlaganje izvršenja obaveza za sutra.

Naučnik koji je posvetio godine istraživanju kako funkcioniše um prokrastinatora se u jednom predavanju našalio da je sutra mistična zemlja u koju odlaze bez povratka obaveze koje ne izvršimo kada dođe vreme za njihovo izvršenje.

Neki od nas odlažu posao, kućne poslove, odlazak kod lekara, ulazak u ozbiljnu vezu ili izlazak iz loše veze, početak dijete ili vežbanja. Studenti često odlažu učenje i zato se neretko kaže da prokastinacija osim što je veliki problem današnjice, takođe veliki problem školstva.

Ljudi koji hronično prokrastiniraju, osim što ne žive kvalitetom života o kakvom maštaju, takođe češće oboljevaju zbog neredovne ishrane, neprospavanih noći zbog rokova i nagomilanog stresa. Međutim, odlaganjem svojih obaveza često ne štetimo samo sebi, nego i kolegama na poslu, patneru sa kojim smo u vezi, članovima svoje porodice.

Kada sam spomenula prijateljima da istražujem na temu prokrastinacije, svi do jednog su rekli: “Ja to radim!” To mi je potvrdilo ono što sam predhodno pročitala:

Svi ljudi na svetu su nekada bili u situaciji da prokrastiniraju i prokrastinatori su uvek svesni toga da su prokrastinatori.


Zašto odlažemo?

Katkad su uzročnici prokrastinacije osobine ličnosti kao što su neorganizovanost, impulsivnost ili perfekcionizam. Ako ste generalno neorganizovani ili ako ste skloni impulsivnim odlukama poput promene svojih planova za učenje jer vas je prijatelj pozvao na kafu, sve su prilike da ste podložni ovoj lošoj navici. To ne znači da je ne možete prevazići ali ćete morati više truda da uložite na drugim poljima. Perfekcionizam se navodi kao jedan od najčešćih uzroka prokrastinacije. Prvo, postoje dve vrste perfekcionista. Oni koji su orijentisani prema sebi, teže savršenstvu na polju koje su odabrali jer ih to čini srećnim te oni ne dele ovaj izazov i drugi koji nastoje da budu najbolji mogući jer im je stalo da se dopadnu. Nesigurnost sopstvene vrednosti se često manifestuje kroz perfekcionizam. Dakle, odlaganje kod ove vrste perfekcionista je uzrokovano strahom da nisu dovoljno kompetentni i da neće ispuniti očekivanja. Stoga često odlažu planove i obaveze pod izgovorom da nisu spremni.

Jednom sam slušala intervju sa ženom koja je osnovala biznis i sagradila poslovnu imperiju nakon što ju je momak ostavio zbog svoje sekretarice. Pitali su je za savet. Rekla je:

Širite se pre nego što ste spremni!

To je velika mudrost. Nikada nam neće sve ići u prilog, okolnosti nikad neće biti savršene niti ćemo mi biti jer to nije moguće. Napravite prvi korak, ma koliko bio malen.

Najefikasniji lek protiv prokastinacije je da napravite najmanju akciju u željenom smeru umesto dugih analiza.

Drugi mogući razlog prokrastinacije je priroda naših ciljeva. Naime, ako radimo nešto jer nam je neko rekao da to tako treba, na primer studiramo nešto što ne volimo, vrlo je verovatno da će nas nedostatak smisla koji tome pridajemo u nekom trenutku omesti.

Znajte važnu stvar, ako odrađujete posao ili dugo studirate na fakultetu za koji u dubini duše znate da nije izbor vaših snova, to je takođe vid prokrastinacije.

Dakle, preispitajte se da li je ono što radite zaista ono što želite i ako je odgovor negativan prestanite i posvetite se onome što želite. A ako to jeste vaš izbor, izvinite se sebi zbog samokritičnosti misleći da su uspešni ljudi uvek radili s lakoćom i samo ono što vole jer to nije istina. Svi živi ljudi imaju uspone i padove a uspeju oni koji ne prestanu da pokušavaju.

Ukoliko ne postižete rezultat kojem težite i osećate sve viši nivo frustracije iz dana u dan dok se obaveze vrtoglavo gomilaju uzrok odlaganju jeste upravo osećaj preplavljenosti. Ukoliko izdelite posao na manje celine i skoncentrišete se na jedan po jedan zadatak povećaćete svoj osećaj sigurnosti i ubrzo ćete uspešno završiti posao koliko god se u početku činio nesavladiv. Postoji simpatičan video na temu odlaganja obaveza u kome je predstavljen crtež velikog, plavog slona kojeg osoba secka na male parčiće i jede sve dok ga ne pojede celog. Poslužite se tom vizualizacijom sledeći put kada se budete osećali manji od izazova koji je pred vama.

Sigurna sam da ste prepoznali bar jednu svoju osobinu ili ponašanje. Možda ih imate sve, ne brinite, i to je ok.


Kako da počnemo?

Ohrabrujem vas kao i uvek da koristite svoje emocije za prevazilaženje neželjenog stanja u životu.

Prokrastinacija nije ništa drugo do problem regulacije emocija.

Emocija u korelaciji sa prokrastinacijom jeste osećaj krivice.

Zbog toga često radimo milion drugih stvari umesto onoga što bi trebalo da radimo.

Međutim, produktivnost i zauzetost nisu isto.

Nije li uznemirujuća pomisao da znamo šta je u našem najboljem interesu a i dalje to ne radimo.

Odlaganje donosi kratkoročno zadovoljstvo, dok nam se izvršavanje obaveza čini neprijatnim.

Mi zapravo pokušavamo da pobegnemo neprijatnim emocijama tako što napuštamo zadatak umesto da zadatak učinimo prijatnim.

Na žalost, većinu stvari koje prokrastiniramo ne može i neće uraditi niko drugi. Zamislite sebe kako ustajete sutra i ponovo vas čeka isti posao koji u vama budi poznatu, neprijatnu emociju. Stanite i zapitajte se:

Šta ja to radim budućem sebi?!

Normalno je da osećamo strah da nećemo uspeti, ali ne i da postanemo naš strah i time mu damo moć da upravlja urušavanju našeg života dok mi nemo posmatramo.

Sigurna sam da osim straha, imate još mnogo da ponudite. Možda ste na primer radoznali pa kada dođe vreme da izvršenje nekog zadatka, pristupite mu koristeći svoju radoznalost.

Podarite onome što mora biti urađeno smisao.

Skoncentrišite se na cilj.

S obzirom da nisam bila prokastinator dok sam studirala, pitala sam se šta me je motivisalo kako bih znala bolje da pomognem studentima koji me ovo često pitaju. Nisam uživala u spremanju ispita poput demografije sa statistikom, bila bih licemer kad bih rekla drugačije. Naučila sam to da bih zaslužila privilegiju da učim ono što volim na sledećoj godini fakulteta, da bih stekla zvanje koje sam želela, da bih još jednom doživela onaj osećaj položenog ispita. Kako je to dobar osećaj.

U poslu sam poklekla i uspravila se. Setila sam se da sam počela da pišem blog da bih pomagala ljudima koji su u životnim situacijama u kojima sam i sama bila i iz kojih sam izašla mudrija i zadovoljnija. Tada se kako volim da kažem tekst sam napisao.

To rade ljudi koji vole sebe iz budućnosti jer znaju da niko drugi neće uraditi nihov posao, da kratkoročno zadovoljstvo odlaganja nosi sa sobom veliki osećaj krivice i da će se zaista osećati dobro jedino na mestu gde je posao koji treba da se uradi urađen.

Ne savetujem vas da radite ono što ne volite. Savetujem vas da pronađete lepotu u onome što ste odlučili da radite a kad to pronađete ustajaćete rano, dolazićete prvi i uradićete sve što treba da ostvarite ono što želite.

Još ima vremena, samo nemojte da odustanete.

                                                                                                    With VioLove.

Ako vam je ovaj tekst bio koristan, podelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama i upišite vašu i-mail adresu u polje “subscribe” koje možete naći sa desne strane teksta kako biste prvi saznali novosti sa bloga i stekli prednost na sve usluge koje će uslediti. Takođe, ako imate nekih dodatnih pitanja ili savet kako da vam svoj ugao gledanja učinim pristupačnijim, pišite mi i pratite me na facebook -u, twitter -u, pinterest -u ili instagram -u.

3 comments

  1. Jako lep tekst. Zaista je to odlaganje veliki problem. Svi to radimo manje ili (češće) više. Može da pomogne ako, čim se setite obaveze istog momenta kao robot krenete na posao, tako ne ostavljate ni sekund vremena da razmišljate koliko je to neprijatno (provereno radi kad je pranje sudova u pitanju). Tad je najlakše, ako ne krenete istog momenta počinjete da razmišljate i ode mast u propast. Hvala autorki na lepom tekstu.

Leave a Reply to Viola Nešković Cancel Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.