Kako da vratite apetit za životom

Like Don't move Unlike
 
35

U jednom trenutku života sam se osećala poput Liz Gilbert, junakinje čiji lik tumači Džulija Roberts (Julia Roberts) u filmu: Jedi, Moli, Voli (Eat, Pray, Love). Sećate se scene sa početka filma u kojoj Liz objašnjava najboljoj prijateljici čiji lik tumači Viola Davis (Viola Davis) zašto mora da proputuje pola sveta rečima da više nema apetit za hranom, za životom… Osećala sam isto. Ništa.

Ustajala sam ujutro bez želje i volje da bilo koga vidim i bilo šta učinim. Ništa me nije činilo radosnom, ni prema čemu nisam osećala uzbuđenje. Osećala sam se mrtvom iznutra. Bukvalno. Radila sam posao koji ne volim, viđala se sa momkom koji nije bio pravi za mene… Nije mi bilo bitno šta nosim, šta jedem, niti da li jedem a o čitanju knjiga koje sam nekad volela da i ne govorim. Mejlovi, obaveze, dogovori su se gomilali. Pola od toga nikad nije dolazilo na red.

Međutim, ja nisam mogla da priuštim Bali.

Tako da je Bali morao da dođe kod mene…

Znala sam da moram da se setim samo jedne jedine dobre stvari ili osobe… Nekoga ili nečega na čiju pomisao ću se ponovo osećati živom. Razmišljala sam danima. Da li je to pisanje? Da li je to dizajn svog stana koji obožavam? Da li je to moja mačka?

Tokom jedne šetnje, stajala sam na semaforu i čula unutrašnji glas koji kao da me pita: „Kada si poslednji put plesala?“ Hm… Da li je to moj ples?

ŠTA JE ZAPRAVO TAJ NEDOSTATAK APETITA ZA ŽIVOTOM I KADA SE JAVLJA?

Izostanak osećanja se javlja u situaciji kada nemamo želju ni potrebu koju bismo da zadovoljimo, kao ni vrednost koju bismo hteli da potvrdimo ili odbranimo.

Ravnodušnost može imati pozitivnu konotaciju, takozvana adekvatna ravnodušnost, koju bismo u svakodnevnom govoru opisali kao: unutrašnji mir, spokoj, blagost.

Međutim, mi ćemo danas posvetiti pažnju onome što se zove neadekvatna ravnodušnost, bezvoljnost ili gubitak motivacije. Odnosno, izostanku osećanja u situcijama kada bi trebalo da osećamo neku emociju ali ne osećamo ništa.

Kada se ravnodušnost javlja kao hronično osećanje, raspoloženje koje je nezavisno od svega što se oko nas dešava, tada je nazivamo apatija.

ZAŠTO SE JAVLJA?

U situaciji kada nam je naglo ili trajno uskraćeno nešto što smo davno procenili kao važno i poželeli, počnemo da shvatamo svet oko sebe mestom gde ne možemo da ispunimo svoje želje i potrebe te da ne bismo više patili odustajemo od svojih želja  i vrednosti menjujući patnju za ravnodušnost.

Ravnodušnost na dugi rok je nepoželjna jer vodi u pasivnost.

Kada ne vidimo pred sobom cilj kojem bismo težili a ni neprijatnost pred kojom bi se sklonili, vreme je da se preispitamo na koje sve načine neadekvatnu ravnodušnost možemo da transformišemo u adekvatnu ravnodušnost ili drugo prijatno osećanje.

KAKO DA VRATIMO PRIJATNE EMOCIJE?

Ništa nije važnije od onoga kako se osećate, čak i kada osećate nedostatak osećanja.

Veština življenja je upravo u tome da postanete: prisutni i osvestite kako se osećate, voljni da nešto preduzmete da biste se osećali bolje, to primetite u što ranijoj fazi i najvažnije od navedenog da ne kinjite sebe zato  što se osećate loše.

To što osećate bezvoljnost ne znači da ste promašaj ili da nešto niste uradili kako treba. To znači da to gde se trenutno nalazite nije vaša šoljica čaja, ali nešto drugo jeste.

Progovorite ponovo o svemu što ste nekad želeli umesto da iznova ponavljate kako je sve bez veze tu gde se trenutno nalazite. Ako vam je teško da se setite, počnite sa ponavljanjem sebi da nećete zauvek biti tu umesto da samo mrzite to mesto.

Činjenica da ste osetili patnju je pokazatelj prisustva davne želje, a ne njenog odsustva. Nemojte ni za trenutak pomisliti da ste izgubili tu iskru i da ne znate šta za vas znači sreća, jer da je to istina ne biste se loše osećali kada se od nje udaljite. Drugim rečima, ne biste bili u stanju da osetite da ne osećate ono što ste rođeni da osećate. Dakle, vaša strast je tu negde, to jeste vi, niste skrenuli sa svog puta samo ste prestali da osluškujete sebe na tom putu i ako samo pokušate nema šanse da je ponovo i ne osetite.

Dajte sebi dozvolu da radite ono što osećate da je za vas dobro.

Misao, ideja, impuls… šta god se javi i praćeno je dobrim osećajem u stomaku sledite. Vaše želje i njihovo ispunjenje su uvek tu, ceo dan, svaki dan, samo vi niste.

Pošto nisam preko noći mogla da se osećam dobro u svojoj koži, malo po malo sam u svom umu iznova otkrivala to mesto na kome ću moći, na kome sam sama podešavala sliku i ton i tako u privatnosti uma stvarala svoj privatni Bali  gde je preovladavala zaboravljena emocija radosti. Počela sam da se pripremam za sve o čemu sam maštala tako što sam radila sve što sam nekada radila i svakim danom sam se osećala sve veštijom i sposobnijom da svoje želje ostvarim na način koji mi odgovara.

Vi možete odabrati šta god vama odgovara a kada jednom pronađete, držite se toga. Te jedne dobre stvari u moru onih drugih.

Bez obzira koliko ste obrazovani, koliko ste knjiga pročitali i uspeha postigli uvek morate biti budni i prisutni. Čak i Life Couch-evi, imaju svoje Life Couch-eve. To nije sramota, to je život.

Svako od nas je bar jednom u toku puta izgubio fokus i spotakao se. Tada, prema čemu god da osećate ljubav, gledajte u to i ljubav će se vratiti, volja će se vratiti, inspiracija će se vratiti.

Kao što nije dovoljno da se jednom okupate i zauvek budete čisti, lični razvoj nikad ne sme da prestane ako želite da ispunite svoje snove i ciljeve.

Ne bi bilo zanimljivo da se sve želje ispune odjednom. Zato tražite svoje posebno mesto svakog dana, prateći svoje emocije, pripremajte se i posmatrajte rezultate njegovog otkrivanja.

Tek tada ćete uvek biti na pravom mestu, radeći pravu stvar, u pravo vreme jer ćete osećati zahvalnost što znate da umete da usmerite pažnju na ono što vam je dragoceno.

Sećam se svog utiska kada sam prvi put gledala ovaj film. Iz moje tadašnje perspektive junakinja je imala dobar posao, zgodnog muža, lepu kuću. Pomislih šta joj fali, zašto je nesrećna, ona ima sve. Sada sam ja bila ta žena. Od tada sam naučila da ne osuđujem jer nikad ne znamo za šta je neko drugi predodređen da radi i koga da voli.

Havier Bardem (Javier Bardem) nikad nije bio moja šoljica čaja ali priprema i isčekivanje onog koji jeste čine život vrednim življenja.

   

With VioLove.

Ako vam je ovaj tekst bio koristan, podelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama i upišite vašu i-mail adresu u polje “subscribe” koje možete naći sa desne strane teksta kako biste prvi saznali novosti sa bloga i stekli prednost na sve usluge koje će uslediti. Takođe, ako imate nekih dodatnih pitanja ili savet kako da vam svoj ugao gledanja učinim pristupačnijim, pišite mi i pratite me na facebook -u, twitter -u, pinterest -u ili instagram -u.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.